Nekoć davno na jednoj šarenoj livadi živjeli su cvrčak i mrav. Mrav je čitave godine neumorno radio kako bi bio spreman za nadolazeću zimu i nije mario za opuštanje i uživanje u ljetnim danima. Cvrčak je bio čista suprotnost mrava, obožavao je ljetno vrijeme i koristio je svaku slobodnu sekundu za pjevanje i druženje. Želio je iskoristiti dane maksimalno i skakati od jutra do mraka. Jednog dana sreli su se njih dvoje na livadi, te je cvrčak vidio umornog mrava i predložio mu da se nastavi radije zabavljati s njim. Mrav je odbio i savjetovao je cvrčku da se radije primi posla kako po zimi umjesto pjesme ne bi bilo suza, ali ga ovaj nije ozbiljno shvatio. Tako je došla zima i s njome nestašica hrane. Mrav se opskrbio i mogao je bezbrižno uživati u hladnijim danima, a cvrčak koji nije unaprijed mislio je ostao gladan. Jedina nada mu je bila zamoliti mrava da ga udomi i nahrani kako bi preživio...
Postoji mnogo verzija ove basne, no pouka je u većini njih ista. Tko marljivo radi, bit će spreman za lošije dane, a tko samo odmara, neće imati puno profita
Priče za djecu ne smiju biti previše negativnog tona, no isto tako dobro je djetetu povremeno ispričati neku priču iz koje može sam ili uz vašu pomoć izvući neku pouku koja će mu kasnije koristiti u životu.
Na taj način približavamo se mališanima i dajemo im savjete, animiramo ih i stvaramo posebnu vezu s njima. Ponekad su priče mnogo bolje i primjenjivije u odgoju od samih pustih riječi koje će ispariti za tren. Isto tako, kroz priču možemo i nagrditi mališana, bez da ga traumatiziramo i stvorimo negativne osjećaje jedni prema drugima.
Dijete se privikava na vaš ton glasa koji može imati kratkoročne pozitivne posljedice, primjerice lakše će zaspati, opustit će se kad čuje vaš glas i stvara se povjerenje.
Djeca su poput neobrađenog kamena. Od malih nogu traže uzore, postavljaju pitanja i upijaju sve što im se nađe pred očima i ušima. Na nama je da odaberemo prave riječi i sadržaj, te ih usmjerimo i oblikujemo u savjesne i poštene individue jednog dana.
Pričanje priča za laku noć izvrstan je način za poticanje djetetove mašte, kreativnosti, inspiracije i koncentracije. Poučnim pričama učimo ga razmišljati i donositi dobre odluke u životu. Dijete bez pozitivnog uzora teško će jednog dana mijenjati karakter. Bitno je usaditi im prave vrijednosti od malih nogu kako bi ih oni dalje prenosili na buduće generacije. Zemlja je prepuna različitih karaktera, te je održavanje balansa bitna stavka opstanka naše vrste. Želimo li da mališani imaju sretan život, na nama je da stvaramo pozitivnu realnost sada.
...I tako se mrav smilovao umjetniku cvrčku i primio ga je u svoj topli dom, te su zajedno dočekali proljeće i tople dane
Neka mališani shvate da je marljivost vrlina, te da je poželjno pomagati onima u nevolji bez očekivanja da će ti se usluga vratiti nazad. Dobro srce je najljepše srce
Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
U dalekoj šumi živio je malen jež. Zvali su ga Ježurka Ježić. Nije bilo stanovnika šume koji ga nije poznavao. Bio je hrabar i volio je lov. Mnoge životinje su ga se bojale i poštovale. Na vrata mu je jednog dana stiglo pismo - pozivnica. Lija Mica pozvala ga je da joj dođe u posjetu. Odlučila mu je pripremiti slastan obrok. Ježurku je to silno obradovalo! Smjesta se spremio, naoštrio je bodlje i došao je do Mice. Kao pravi kavalir ju je pozdravio, te je ušao u njen dom. Lija je spremila toliko obilan obrok da su satima jeli i nazdravljali. Zabavi nije bilo kraja, no Ježurka je odlučio da je vrijeme da pođe kući. U šumi je već odavno pao mrak. Lija je ponudila ježu da prenoći kod nje, no on je odbio. Nije joj bilo jasno zašto. Odlučila ga je slijediti kući. Po putu je srela vuka i ispričala mu svoju teoriju. Mislila je da Ježurka skriva neviđena blaga kod kuće pošto je toliko želio doma. Vuk i lija sreli su putem medu, te kasnije i svinju. Svi su se zajedno udružili i nastavili pratiti ježa.
Ježurka je konačno stigao kući, ušuškao se u svoj skromni krevet od lišća i zaspao sretan jer je konačno doma. Ispred kuće stvorila se buka, svi su žustro raspravljali jer im nije bilo jasno u čemu je stvar - kuća je bila skromna, oni za nju ne bi ni jedan obrok dali. Ježurka je na to izašao i vidio prijatelje ispred kuće. Objasnio im je da njemu nije važno živi li u kući punoj zlata ili u maloj rupici. Za njega je njegov skromni dom bio sve na svijetu. Njegovo utočište i mir.
Poruka o ljubavi i važnosti sigurnog doma.
Jednom davno kornjača i zec raspravljali su o tome tko je brži. Jedino kako su mogli razriješiti tu dilemu bila je utrka između njih dvoje. Zec prepun samopouzdanja jedva je dočekao start. Pripremili su se za put i krenuli utrkivati. Zec je u kratkom vremenu prestigao kornjaču. Kad je bio daleko ispred nje, opustio se i odlučio je malo prileći pod drvetom prije nastavka utrke. No, prevario se i zaspao je. Uporna kornjača ga je uspjela prestići i završila je na cilju kao pobjednik. Zec se probudio i vidio da kornjače nema na vidiku. Stigao je do cilja, no kornjača je već bila tamo. Shvatio je da je izgubio trku od spore kornjače.
Pouka: spor i staložen pobjeđuje.
Jednom se plavokosa vila Amalka ljuljala na grančici. Najednom k njoj doleti crvendać, sjedne na grančicu i tužnim glasom reče:" Amalko, dogodila se velika nesreća." "Nije valjda!" prestrašeno će Amalka. "Crvendaćica je ujutro izletjela iz gnijezda i još mi se nije vratila," tuguje crvendać. "Potražit ću je," reče Amalka, i smjesta pođe u šumu tražiti crvendaćicu. Pitala je sve stanovnike čarobne šume, svih 7 jeka, no ništa. Odlučila se vratiti i objasniti crvendaću da njegove drage nigdje nema. No, iz grma je začula glas. Crvendaćica je bila ulovljena u klopku. Amalka joj je pokušala pomoći, ali je i sama je zapela. Izgovorila je magične riječi i pretvorila se u pticu prekrasnih boja. Netom je došao lovac i odnio ih je obje kraljici. Kraljica se zaljubila u prekrasne ptice i zatočila ih je u kavez. Ali nije bila svjesna da u kavezu drži čarobnu vilu. Amalka je odlučila iskoristiti svoje moči i oslobodila je sebe i prijateljicu crvendaćicu! Pokazala je lovcu i kraljici da je jača od zatočeništva. Kraljica i lovac osjetili su poštovanje prema maloj vili, te su obećali da nikad više neće dirati njene prijatelje.
Pouka: neka vas ne zavara izgled. Snaga je u nama.