Polazak djeteta u prvi razred osnovne škole jedan je od najstresnijih događaja u životu, kako djeteta, tako i roditelja. Iz sigurnosti vrtićkog razdoblja i beskonačne igre i zabave, djeca sada postaju mali-veliki ljudi s obavezama, rasporedom i organiziranim dnevnim aktivnostima.
Osim roditelja koji su ključni u pripremi djeteta za školu, veliku ulogu imaju i odgojiteljice u vrtiću, posebno u predškolskoj skupini, ili odgojiteljice u maloj školi koja je obavezna za djecu koja nisu bila uključena u vrtićki program. Odgojiteljice su te koje prate djecu tijekom njihovog razvoja, psihičkog i fizičkog, i zbog iskustva mogu dobro procijeniti do koje je mjere određeno dijete spremno za školu.
Kod prvog susreta sa školom, za što bolje prihvaćanje novonastale situacije, za dijete su važne i učiteljice.
Priprema djeteta za školu počinje mnogo ranije nego dijete krene u školu. Za gubitke s kojima se suočava odvajanjem od vrtića i prijatelja, ali i roditelja, dijete se priprema od najranije dobi. Mnoga djeca su imala iskustvo odvajanja od roditelja već u vrtićkoj dobi, spavajući kod baka i djedova ili provodeći praznike kod članova bliže rodbine.
To nije ni blizu iskustvo kakvo će imati kod polaska u školu, i iako ih vrijeme koje su proveli bez roditelja može naviknuti da mama i tata nisu uvijek u blizini, za polazak u školu ih ne može do kraja pripremiti.
Ne bi se trebali čuditi kad vas u prvim danima, vaš inače samostalan mališan, počne moliti da ostanete s njih u školi, osjeća tjeskobu zbog razdvajanja ili odbija odlazak u školu s izgovorima da ga boli trbuh.
Važno je s djetetom otvoreno razgovarati o svemu što ga čeka kada krene u školu i kvalitetno ga pripremiti na to.
Nikako nemojte dijete plašiti školom, govoriti mu da će više neće imati vremena za igru ili da je učiteljica neka strašna vještica kod koje se mora mirno sjediti i ne pisnuti. To stvara otpor kod djece, sliku u glavi o školi kao nekom strašnom mjestu, a o učiteljici kao neprijatelju.
Naučite li dijete da mora imati poštovanja prema drugim ljudima, kulturnom ponašanju i ophođenju, nećete imati potrebe na taj ga način plašiti.
Škola je mjesto gdje se uče nove stvari, napreduje se, stječu se novi prijatelji, zabavlja se i postaje veliki i samostalan. I tako je djetetu morate i predstaviti.
Prije polaska djeteta u prvi razred pomno isplanirajte godišnji odmor kako bi ga par dana prije i par dana poslije mogli otpratiti u školu i dočekati kada dođe doma iz škole. Kod upisa djeteta u školu odvojite vrijeme da mu pokažete školu, upoznate ga s učionicama, prostorom gdje će jesti, sanitarnim čvorom, zadržite se na školskom igralištu i malo poigrajte s djetetom. Tako će mu, kad krene prvi dan u školu, sve to već biti poznato i manje stresno.
Roditelji su uvjereni da je za polazak u školu najvažnije da dijete zna čitati i pisati, brojati do sto, računati, oduzimati i zbrajati, kako bi bilo pripremljeno za gradivo koje ga čeka. To je potpuno pogrešno, slažu se psiholozi. Iako će mu činjenica da zna pisati i čitati olakšati prvi razred u smislu nastavnog gradiva koje mora savladati i neće se toliko morati truditi izvan škole da uhvati korak, to može biti i kontraproduktivno. Takva djeca premalo vremena provedu u učenju izvan škole, ne razviju do kraja radne navike i mogu kasnije imati problema u učenju.
Tek u dobi od šest ili sedam godina djeca počinju shvaćati da će im pojačani napor u savladavanju prepreke pomoći da istu i prevladaju. Uzalud je, stoga, djecu forsirati da nauče slova ili brojeve. Ako dijete ima dobro razvijene grafomotoričke vještine, primjerice, pravilno drži olovku kad crta, ravno povlači liniju od jedne do druge zadane točke, ne bi trebalo imati većih problema u savladavanju vještine pisanja.
Ako može razdvajati riječi na slogove, imenovati riječ na zadanih nekoliko početnih slova, smatra se da ima dobro razvijene predčitalačke sposobnosti i ne bi trebalo imati većih problema u savladavanju čitanja.
Ono što je daleko važnije od toga da naučite dijete onim vještinama koje će ionako savladati na nastavi jest da ga psihički pripremite za odlazak u školu. Posljednja godina vrtića ujedno je i godina u kojoj djetetu najviše pada samopouzdanje, prvenstveno zato što je češće izloženo procjenama pa samo sebe počinje preispitivati.
Na takvo dijete najviše utječu reakcije roditelja i odgojitelja i njihov stupanj zadovoljstva s napretkom djeteta. Važno je da i roditelji i odgojitelji imaju realna očekivanja, prilagođena svakom djetetu posebno i da mu prenesu osjećaj zadovoljstva i vlastite vrijednosti.
Bez kritiziranja, omalovažavanja, kontroliranja i naređivanja. Sve to dovest će do povlačenja djeteta i niskog samopoštovanja pa će se ono bojati započeti neku aktivnost kako ne bi još više razočaralo, samog sebe ili one koji prate njegov napredak.
Dijete treba naučiti da se brine samo za sebe, naravno, prilagođeno njegovoj dobi. Kada govorimo o prvašićima to podrazumijeva samostalno oblačenje, obuvanje, higijenske navike u smislu samostalnog odlaska na wc, pranja ruku, zubiju i umivanja. Ujedno, važno je djetetu usaditi i kulturne navike ophođenja, “4 čarobne riječi: hvala, molim, izvoliš, oprosti” moraju biti redovito u upotrebi.
Za razvoj djeteta i njegovu lakšu prilagodbu na školu treba stvoriti poticajno okruženje koje podrazumijeva učenje kroz igru.
Godinu pred polazak djeteta u školu poželjno je poticati dijete na igranje društvenih igara poput Čovječe ne ljuti se, Pogodi tko, razne memory igre, slaganje puzzla i slično. Sve to povećat će koncentraciju djeteta, pažnju, stimulirati pamćenje, ali i kroz igru polako produžavati vrijeme koje je dijete posvećeno jednoj aktivnosti.
Djetetu puno čitajte, postavljajte mu zagonetke, pjevajte s njim, recitirajte mu brojalice, crtajte, izrezujte likove iz papira, oblikujte figurice od plastelina, potičite njegovu znatiželju, strpljivo odgovarajte na njegova pitanja, učinite da se osjeća sigurno probati nešto što do sad nikada nije, bez obzira uspio li u naumu ili ne.
Važnije je da u tome uspijete, nego da vaše dijete zna sva slova i sve brojeve prije nego krene u školu. Možda će ispočetka tako biti u prednosti, ali će djeca koja su sigurna u sebe, odgajana strpljivo s puno ljubavi i u poticajnoj atmosferi znatno brže napredovati u svim aspektima svog obrazovanja.
Ništa ne ostavljajte za posljednje dane prije odlaska u školu. Na vrijeme se pobrinite da kupite sve potrebne bilježnice, knjige, olovke, pernice i sav radni pribor koji će djetetu trebati u školi. Nikako nemojte propustiti odvesti dijete u kupovinu, morate mu omogućiti da samo izabere svoj omiljeni lik na bilježnici, boju svoje školske torbe, naljepnice i slično. Knjige i bilježnice doma zajedno umotajte u zaštitnu foliju i napišite njegovo ime na naljepnice.
Vaš mališan sada je već veliki prvašić i sigurno bi se i u svojoj sobi želio osjećati tako. Možda bi bilo dobro da iz nje uklonite namještaj za malu vrtićku djecu, osigurate stol za pisanje i veći krevet.
Tepih i naljepnice na zidu te sitni dodaci za uređenje sobe koji se mogu lako promijeniti i ne iziskuju veće financijske izdatke, možete prilagoditi trenutnim željama vašeg djeteta. Ako i dalje želi sloniće na zidu ili foteljicu s motivom jednoroga, to ćete lako zamijeniti kada postane još veći.
Provjerite ponudu igračaka koje će stimulirati razvoj vašeg mališana