Prilično je naporno biti glavna “zabava” za jedino dijete u obitelji. Roditelji jedva čekaju da dođe drugo, posebno ako je mala dobna razlika među djecom, kako bi se konačno zajedno igrali. Sanjaju o tome da imaju malo vremena za sebe ili, barem, da uspiju tijekom dana obaviti sve one kućanske poslove koji ih čekaju.
Djeca će se, čim malo porastu, skladno zajedno igrati i postati najbolji prijatelji, roditelji su uvjereni.
Kakva zabluda i kakvo razočaranje za mnoge od njih. Umjesto prisnog odnosa, dočekale su ih svakodnevne svađe, vriskovi, tužakanja i česti mini fizički obračuni njihove djece.
Čini vam se da ste na rubu sloma živaca i da su vaša djeca najgora na svijetu? Nisu, opustite se. Sukobi braće i sestara potpuno su normalna stvar i dio odrastanja.
Vjerojatno vam je to teško povjerovati, ali bratske svađe čak su i poželjne jer pozitivno utječu na njihov sveukupan razvoj i odrastanje.
Dokle god su u granicama normale.
“Mama, on mi je uzeo igračku!”, “Tata, rekao mi je da sam beba!”, “Ja sam prvi gledao televiziju, a ona mi je maknula crtić!”, “Mrzim ga, daj mu nešto reci, mamaaaa!”...
Vjerojatno biste mogli beskonačno nastaviti ovaj niz povišenih tonova koje slušate svaki dan i gubite živce u stalnim pokušajima da smirite situaciju.
No, radite krivo. Zapravo se u odnos braće i sestara ne biste uopće trebali miješati. Oni bi svoje svađe trebali rješavati sami.
Znamo, teško je to slušati i teško se ne miješati jer samo jedva čekate da bojno polje u vašem dnevnom boravku završi primirjem. Kad ga već vi ne možete napustiti.
Svađajući se, braća i sestre međusobno uče dijeliti jedno s drugim, uče pregovarati, suočavaju se s osjećajima ljubomore i zavisti, a najvažnije, uče kako riješiti određeni problem. Na kraju svega, oni se ubrzo pomire, a vi bez potrebe gubite živce.
Djecu biste trebali pustiti da samostalno rješavaju razmirice jer ćete ih u protivnom onemogućiti da u ranoj dobi savladaju velike životne vještine.
Jasno, ako stvar izmakne kontroli i djeca se počnu vrijeđati ili situacija pređe u fizički obračun, u tim ćete trenucima morati reagirati.
Bilo bi dobro da tada već unaprijed budu definirane posljedice takvog ponašanja. Djeca trebaju znati što ih čeka: dan bez crtića, zabrana odlaska prijatelju na igru, oduzimanje najdraže igračke ili već nešto treće što smatrate adekvatnom “kaznom”.
Ako sukob predugo traje ili je otišao u pogrešnom smjeru, bitno je da se uključite, ali na pozitivan način.
Mirno razgovarajte s djecom i pokušajte ih ohrabriti da svatko od njih iznese svoju stranu priče. Kada jedno dijete govori, drugo ga mora slušati, ne prekidati i ne pokušavati demantirati. Za to će imati prilike kasnije kada opet bude imalo riječ.
Potaknite djecu da pokušaju locirati pravi problem zbog kojeg je došlo do sukoba. Ako je, primjerice, problem u tome što jedno od braće uvijek određuje koji će se crtić gledati, objasnite ljutom djetetu da ubuduće nastoji s bratom ili sestrom mirno razgovarati i dogovoriti se da svaki dan jedno od njih ima pravo izbora.
Onom tvrdoglavijem djetetu koje uvijek određuje pravila objasnite da su želje i potrebe njegovog ili njenog brata ili sestre jednako važne kao i njegove.
I najvažnije, nikad nemojte zauzimati strane u sukobu, dajte djeci mogućnost da sami predlože rješenje. Na taj način će se osjećati odraslo i samostalno i uvidjet će da se sukob može riješiti bez tučnjave i povišenih tonova.
Djeca se svađaju iz jednostavnog razloga - teško kontroliraju osjećaje i reakcije, sebični su i žele da je sve po njihovom. Sukob može biti i dio igre i izražavanja bratske ljubavi gdje djeca ne osjećaju da su u sukobu, a vama se čini kao apokalipsa.
Ponekad razlozi mogu biti dublji ili ozbiljniji. Djeca se bore za naklonost svojih roditelja, uvjerena su u to da njihova braća ili sestre imaju povlašten tretman u roditeljskom domu, a da su oni crne ovce.
Dio je to suočavanja s osjećajem ljubomore koji se najčešće javlja kod starijeg djeteta koje se teško miri sa činjenicom da više nije u centru pažnje kao jedina maza u obitelji.
Međutim, najčešći razlog za svađu braće i sestara definitivno su igračke. U trenutku kad se jedno od njih poželi igrati igračkom svog brata ili sestre, ono drugo će zahtijevati da mu je vrati jer je baš ono naumilo igrati se tom igračkom, a da je posljednjih tjedana nije ni pogledalo. Poznato?
Braća bi svakako trebala dijeliti igračke, tako će naučiti biti tolerantni i darežljivi.
Međutim, isto tako je u redu da svatko od njih zna koja je njegova igračka i da je smatra svojom.
Rješenje je u dogovoru da se uvijek prije upotrebe tuđih stvari pita za dozvolu.
Provjerite ponudu dječjih igračaka